Programi digitalnog identiteta: Trka ka nacionalnoj digitalizaciji

• Autor:
• Ime autora

  Quantumrun Foresight
• Avgust 30, 2022

Sažetak uvida

Nacionalni programi digitalnog identiteta preoblikuju identifikaciju građana, nudeći prednosti poput bolje sigurnosti i efikasnosti usluga, ali i podižu zabrinutost za privatnost i prevaru. Ovi programi su od vitalnog značaja za univerzalni pristup pravima i uslugama, ali njihov uspjeh varira na globalnom nivou, sa izazovima u implementaciji i jednakom pristupu. Oni utiču na pružanje javnih usluga, sektore zapošljavanja i postavljaju etička pitanja o korištenju podataka i privatnosti.

Kontekst programa nacionalnog digitalnog identiteta

Nacionalni programi digitalnog identiteta postaju sve češći jer zemlje žele poboljšati svoje sisteme identifikacije građana. Ovi programi mogu pružiti prednosti, kao što su povećana sigurnost, pojednostavljena isporuka usluga i poboljšana tačnost podataka. Međutim, postoje i rizici, kao što su zabrinutost za privatnost, prevara i potencijalna zloupotreba.

Primarna uloga digitalnih ID-a je omogućiti građanima pristup univerzalnim osnovnim pravima, uslugama, mogućnostima i zaštiti. Vlade su često uspostavile funkcionalne identifikacione sisteme za upravljanje autentifikacijom i autorizacijom za različite sektore ili slučajeve upotrebe, kao što su glasanje, oporezivanje, socijalna zaštita, putovanja, itd. Digitalni ID sistemi, takođe poznati kao rešenja za digitalnu identifikaciju, koriste tehnologiju tokom svog životnog ciklusa, uključujući hvatanje podataka, validacija, pohrana i prijenos; upravljanje vjerodajnicama; i verifikaciju identiteta. Iako se fraza "digitalni ID" ponekad tumači tako da implicira online ili virtuelne transakcije (npr. za prijavu na portal e-usluga), takvi vjerodajnici se također mogu koristiti za sigurniju ličnu (i vanmrežnu) identifikaciju.

Svjetska banka procjenjuje da oko milijardu ljudi nema nacionalnu identifikaciju, posebno u podsaharskoj Africi i južnoj Aziji. Ova područja imaju tendenciju da imaju ugrožene zajednice i vlade koje su nestabilne sa slabom infrastrukturom i javnim uslugama. Digitalni ID program može pomoći ovim regijama da postanu moderniji i inkluzivniji. Uz to, pravilnom identifikacijom i distribucijom beneficija i pomoći, organizacije se mogu osigurati da svi mogu dobiti pomoć i podršku. Međutim, dok su zemlje poput Estonije, Danske i Švedske doživjele značajne uspjehe u implementaciji svojih programa digitalnog identiteta, većina zemalja je doživjela mješovite rezultate, a mnoge se i dalje bore s implementacijom početnih faza uvođenja. 

Ometajući uticaj

Jedna od glavnih prednosti posjedovanja nacionalne lične karte je ta što može pomoći u smanjenju aktivnosti prevare. Na primjer, ako bi neko pokušao da se registruje za socijalna davanja koristeći lažni identitet, nacionalna lična karta bi olakšala vlastima da provjere evidenciju te osobe. Pored toga, nacionalni identifikacioni dokumenti mogu pomoći da se pojednostavi pružanje javnih usluga smanjenjem potrebe za suvišnim prikupljanjem podataka.

Vladine agencije i privatne kompanije mogu uštedjeti vrijeme i novac koji bi inače bili potrošeni na provjere prošlosti tako što imaju jedan izvor provjerenih informacija o identitetu. Još jedna prednost nacionalnih ličnih karata je da mogu pomoći da se poboljša pristup uslugama za marginalizirane grupe. Na primjer, žene ne mogu pristupiti formalnim identifikacionim dokumentima kao što su izvod iz matične knjige rođenih u mnogim zemljama. Ovo ograničenje može otežati ovim ženama otvaranje bankovnih računa, pristup kreditu ili registraciju za socijalne beneficije. Posjedovanje nacionalne lične karte može pomoći u prevazilaženju ovih prepreka i dati ženama veću kontrolu nad svojim životima.

Međutim, vlade se moraju fokusirati na nekoliko ključnih oblasti kako bi stvorile uspješan program digitalnog identiteta. Prvo, vlade moraju osigurati da je sistem digitalnog identiteta ekvivalentan onima koji se trenutno koriste, kako u smislu funkcionalnosti tako i sigurnosti. Oni također moraju raditi na integraciji što većeg broja slučajeva korištenja iz javnog sektora u sistem i ponuditi poticaje za prihvatanje od strane pružatelja usluga iz privatnog sektora.

Konačno, moraju se fokusirati na stvaranje pozitivnog korisničkog iskustva, čineći proces upisa lakim i praktičnim. Primjer je Njemačka, koja je uspostavila 50,000 upisnih mjesta za svoju elektronsku ličnu kartu i ponudila fleksibilnu obradu dokumentacije. Drugi primjer je Indija, koja je uključila više od milijardu ljudi u svoj digitalni ID program plaćajući kompanijama iz privatnog sektora za svaku uspješnu inicijativu za upis.

Implikacije programa digitalnog identiteta

Šire implikacije programa digitalnog identiteta mogu uključivati: 

• Programi digitalnog identiteta koji marginaliziranim populacijama omogućavaju lakši pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, čime se smanjuje nejednakost u zemljama u razvoju.
• Smanjenje lažnih aktivnosti, poput glasanja preminulih pojedinaca ili lažnih evidencija zaposlenih, kroz preciznije sisteme identifikacije.
• Vlade koje sarađuju s privatnim firmama, nudeći poticaje kao što su popusti za e-trgovinu kako bi potaknuli upis u inicijative digitalnog identiteta.
• Rizici da se podaci o digitalnom identitetu koriste za nadzor i ciljanje na grupe koje se ne slažu, što izaziva zabrinutost zbog privatnosti i kršenja ljudskih prava.
• Zagovaranje organizacija za građanska prava za povećanje transparentnosti u korištenju digitalnih ID podataka od strane vlada kako bi se zaštitilo povjerenje i prava javnosti.
• Povećana efikasnost u pružanju javnih usluga, sa digitalnim identitetima koji pojednostavljuju procese kao što su naplata poreza i izdavanje pasoša.
• Promjene u obrascima zapošljavanja, jer sektori koji se oslanjaju na ručnu verifikaciju identiteta mogu opasti, dok potražnja za sigurnošću podataka i IT profesionalcima raste.
• Izazovi u osiguravanju jednakog pristupa programima digitalnog identiteta, jer marginaliziranim zajednicama možda nedostaje potrebna tehnologija ili pismenost.
• Povećano oslanjanje na biometrijske podatke koji izazivaju etičku zabrinutost u vezi sa pristankom i vlasništvom nad ličnim podacima.

Pitanja koja treba razmotriti

• Da li ste upisani u nacionalni program digitalne lične karte? Kako biste opisali svoje iskustvo s njim u poređenju sa starijim sistemima?
• Koje su druge potencijalne koristi i rizici posedovanja digitalnih ID-a?