Uvredljivo vladino hakiranje: Nova vrsta digitalnog ratovanja

• Autor:
• ime autora

  Quantumrun Foresight
• Studenog 15, 2023

Sažetak uvida

Vlade sve više koriste ofenzivne mjere hakiranja kako bi se suprotstavile kibernetičkom kriminalu poput distribucije zlonamjernog softvera i iskorištavanja ranjivosti. Iako su učinkovite u borbi protiv prijetnji poput terorizma, ove strategije izazivaju etičke i pravne probleme, ugrožavajući građanske slobode i privatnost pojedinca. Ekonomske implikacije uključuju narušavanje digitalnog povjerenja i povećane troškove poslovne sigurnosti, zajedno s nadolazećom 'utrkom u kibernetičkom naoružanju' koja bi mogla potaknuti rast radnih mjesta u specijaliziranim sektorima, ali pogoršati međunarodne napetosti. Ovaj pomak prema ofenzivnoj kibernetičkoj taktici otkriva složen krajolik, balansirajući potrebe nacionalne sigurnosti s potencijalnim kršenjima građanskih sloboda, ekonomskim učincima i diplomatskim odnosima.

Uvredljiv vladin kontekst hakiranja

Pokušaji da se oslabi enkripcija, bilo kroz politiku, zakonodavstvo ili neformalna sredstva, potencijalno ugrožavaju sigurnost tehnoloških uređaja za sve korisnike. Državni agenti mogu kopirati, brisati ili oštetiti podatke i, u ekstremnim slučajevima, stvarati i distribuirati zlonamjerni softver za istraživanje potencijalnih kibernetičkih zločina. Ove su taktike viđene širom svijeta, što dovodi do smanjene sigurnosti. 

Različiti oblici ovih sigurnosnih proboja pod vodstvom vlade uključuju malware sponzoriran od strane države, koji obično koriste autoritarne države za suzbijanje neslaganja, gomilanje ili iskorištavanje ranjivosti u istražne ili ofenzivne svrhe, promicanje kripto stražnjih vrata za potkopavanje enkripcije i zlonamjerno hakiranje. Iako te strategije ponekad mogu služiti ciljevima organa za provođenje zakona i obavještajnih agencija, one često nenamjerno ugrožavaju sigurnost i privatnost nevinih korisnika. 

Vlade se prebacuju na ofenzivnije strategije u borbi protiv kibernetičkog kriminala. Ministarstvo obrane Singapura aktivno zapošljava etičke hakere i stručnjake za kibernetičku sigurnost kako bi identificirali kritične slabosti u vladinim i infrastrukturnim mrežama. U SAD-u, domaća tijela za provođenje zakona aktivno se infiltriraju u digitalne domene, poput povrata kriptovaluta za žrtve ransomwarea, pri čemu je napad Colonial Pipeline iz 2021. značajan primjer.

U međuvremenu, kao odgovor na povredu podataka Medibank 2022. koja je otkrila osobne podatke milijuna, australska vlada je objavila proaktivan stav protiv kibernetičkih kriminalaca. Ministar kibernetičke sigurnosti najavio je formiranje radne skupine s mandatom za "hakiranje hakera". 

Razarajući učinak

Ofenzivno vladino hakiranje može poslužiti kao moćan alat u održavanju nacionalne sigurnosti. Infiltracijom i ometanjem zlonamjernih mreža, vlade mogu spriječiti ili ublažiti prijetnje, poput onih povezanih s terorizmom ili organiziranim kriminalom. U svijetu koji je sve više povezan, takve strategije mogu postati sastavni dijelovi obrambenih mehanizama zemlje, koji se sve više premještaju na internet.

Međutim, uvredljivo hakiranje također predstavlja značajan rizik za građanske slobode i osobnu privatnost. Napori hakiranja koje sponzorira država mogu se proširiti izvan svojih izvornih ciljeva, nenamjerno utječući na treće strane. Nadalje, postoji rizik da bi te mogućnosti mogle biti zlouporabe, što bi dovelo do neopravdanog nadzora i zadiranja u živote običnih građana. Kao rezultat toga, ključno je uspostaviti sveobuhvatne zakonske i etičke okvire za upravljanje tim aktivnostima, osiguravajući da se one provode odgovorno, transparentno i da podliježu odgovarajućem nadzoru.

Konačno, ofenzivno vladino hakiranje ima ekonomske implikacije. Otkriće hakiranja koje sponzorira vlada može potkopati povjerenje u digitalnu infrastrukturu i usluge. Ako potrošači ili tvrtke izgube vjeru u sigurnost svojih podataka, to bi moglo utjecati na rast i inovacije digitalnog gospodarstva. Hakiranje koje podupire država također može dovesti do utrke u naoružanju u cyber sposobnostima, pri čemu države ulažu velika sredstva u ofenzivne i obrambene cyber tehnologije. Ovaj bi trend mogao potaknuti rast poslova u AI i strojnom učenju, etičkom hakiranju i rješenjima za šifriranje kibernetičke sigurnosti.

Implikacije ofenzivnog vladinog hakiranja 

Šire implikacije uvredljivog vladinog hakiranja mogu uključivati: 

• Vlade određuju posebne agencije za borbu protiv kibernetičkog kriminala i razvijaju strategije za zaštitu bitne infrastrukture.
• Uspon atmosfere "države nadzora", zbog koje se građani ne osjećaju sigurnima i izaziva široko nepovjerenje vlade.
• Tvrtke koje snose povećane troškove povezane s nadograđenim sigurnosnim mjerama za zaštitu svojih podataka ne samo od kriminalaca već i od upada vlade. 
• Diplomatske napetosti ako bi se te akcije mogle shvatiti kao čin agresije, dovele bi do potencijalnih napetosti u međunarodnim odnosima.
• Eskalirajuća 'utrka u kibernetičkom naoružanju' između zemalja, pa čak i između vladinih agencija i kriminalnih subjekata, što dovodi do proliferacije naprednijeg i potencijalno destruktivnog kibernetičkog oružja.
• Normalizacija kulture hakiranja u društvu, s dugoročnim implikacijama na društvene stavove prema privatnosti, sigurnosti i onome što se smatra legalnim digitalnim aktivnostima.
• Hakiranje se zlorabi za političke dobitke. Nekontrolirane, te bi se taktike mogle koristiti za suzbijanje neslaganja, kontrolu informacija ili manipuliranje javnim mnijenjem, što bi moglo imati dugoročne implikacije na stanje demokracije u zemlji.

Pitanja za razmatranje

• Kojih ofenzivnih hakiranja vaše vlade znate? 
• Kako bi inače ove hakerske aktivnosti koje sponzorira država mogle utjecati na obične građane?